Zbor rukometnih sudaca Zagreb je osnovan 16. travnja 1947. kao Sudačka komisija u sastavu FISAH-ova gradskog Odbora za rukomet, a službeno je zaživio upisom u Registar od dana 22. ožujka 1948. Prvi su suci bili, pa prema tome i osnivači Zbora, Zlatko Bayer, na funkciji kao prvi predsjednik, Klement Heger, Ivan Vunarić, Marjan Flander, Teoder Sedmak, Stjepan Širić, Ivan Mataković i Vladimir Jurinjak, a malo poslije, u tijeku 1948. i 1949., Nenad Heruc, Zlatko Pajnić, Ivan Snoj, Zvonimir Juhant, Reno Vinek, Čedomil Plazek, Boris Gobec, Tomislav Gale, Miljenko Komorčec, Miroslav Lansky, Ante Škrtić, Dragutin Peheimer, Viktor Steiman, Zlatko Šnajder, Ivan Repert, Mario Govekar, Davorin Nardini, Otmar Kosi, Aleksandar Lhotka, Stahinja Bačić, Zvonimir Kružić i Juraj Bayer.
Prvi je sudac bio Zlatko Bayer (rođen 20. travnja 1916.), koji je odsudio i prvu utakmicu u Zagrebu, 19. svibnja 1935. (dakle, prije osnivanja samog Zbora), utakmicu između momčadi zagrebačke I. realne gimnazije i Ljubljanske srednjoškolske reprezentacije. Riječ je, dakako, o utakmici velikog rukometa, jer tada tzv. „mali“, danas bismo rekli dvoranski rukomet, još nije postojao.
Godine 1947. Zbor rukometnih sudaca Zagreb je brojao 17 članova, 1948. imao je 19, a 1949. godine 30 članova. Broj je rastao iz godine u godinu, da bi sedamdesetih godina 20. stoljeća imao čak i više od 250 članova (većina su bili studenti tadašnje „Visoke škole za fizičku kulturu“; morali su, naime, postati rukometni suci da bi mogli položiti jedan od svojih ispita). Posljednjih godina Zbor broji oko 130 članova.
lako su prvi suci Zbora postali sucima bez sudačkog ispita, bili su vrsni, i kao suci na igralištu i kao predavači za katedrom, jer u Zagrebu je ponikla, zahvaljujući njima, čitava plejada prvorazrednih sudaca (međunarodne kategorije, tadašnje savezne i republičke).
Kroz desetljeća povijesti Zbora, među najbolje suce koji su svoju karijeru gradili i dostigli najviše kategorije, dakle međunarodnog karaktera, bili su Ivan Vunarić, Vladimir Jurinjak, Klement Heger (sudio završnicu Svjetskog prvenstva u „velikom rukometu“ između Savezne Republike Njemačke i Švicarske Konfederacije, u Dortmundu), Marjan Flander, Ivan Snoj, Reno Vinek, Željko Gregurić (potonja su trojica sudila na svjetskim prvenstvima), Zvonimir Juhant, Zlatko Pajnić, Oto Markser, Vladimir Šimanović (sudio na više svjetskih prvenstava i na Olimpijskim igrama u Mϋnchenu), Krešimir Kristić, Zvonimir Jurić, Zlatko Mošnička i Branko Horvat (svi sudili na ponekome svjetskom prvenstvu, a Mošnička i Horvat i tri finala europskog Kupa kupova zaredom). Nadalje, to su Petar Mladinić, koji je u paru s Riječaninom Vladimirom Vujnovićem sudio Olimpijske igre, te Ante Josić, Siniša Rudić (sudili više puta na svjetskim, europskim prvenstvima, na svjetskom prvenstvu sudili utakmicu za brončanu medalju uz 5 finala europskih kupova, finale svjetskog klupskog prvenstva kao i dva finala super kupa), Željko Krajc, Vjekoslav Lovrić, Hrvoje Petković, Damir Sarajlić i Gordan Vukušić.
Upravo zahvaljujući nemjerljivom iskustvu svojih članova, tradiciji i činjenici da je danas najveći zbor rukometnih sudaca u Republici Hrvatskoj, svaki član Zbora rukometnih sudaca Zagreb ima pravo s ponosom isticati da je dio poznate Zagrebačke škole rukometnog suđenja, čuvene i izvan granica sadašnje, a i bivše države.
(Podaci korišteni u ovom tekstu, kao i dijelovi izvornog teksta, dio su govora našeg kolege Zvonimira Jurića, u povodu 50. obljetnice Zbora rukometnih sudaca Zagreb, od dana 17. svibnja 1998., kojem se Upravni odbor ZRSZ-a ovim putem od srca zahvaljuje.)
